Friday, November 14, 2008
Požuri svom Gospodaru
Požuri i učini to na najbrzi i najlakši način, jer pred tobom su dva vremena. U stvarnosti, pred tobom je tvoj život; jedno vrijeme koje je prošlo i proteklo, koje si proživio, i drugo vrijeme koje dolazi, tj. ono što ćeš preživijeti. Vrijeme koje je prošlo popravljaj iskrenim pokajanjem i stalnim istigfarom. To je veoma lahko, posao bez ikakve tegobe ili napora. To je djelo srca; suzdrži se od činjenja grijeha u buducnosti, i u tome ćeš pronaći smiraj i odmor. To nije nikakav posao koji zahtijeva aktiviranje i radnje tijela, samo čvrsta odluka da nećeš činiti grijehe, koja će tvome tijelu srcu i razumu donijeti smiraj i ugođaj. Što je proteklo od života, popravljaja pokajanjem, a što dolazi, učini valjanim, čvrstom odlukom, ispravnom namjerom i praktičnim suzdržavanjem od grijeha.
RIZNICA ZNANJA
Ibn Kajjim el-Dževzijje
Primjer žene muslimanke
U malom gradu po imenu Gaza, na zapadnom dijelu Palestine, zivjela je mala islamska porodica, malo siromasnija od svojih susjeda, ali ipak cijenjena i postovana. U toj islamskoj porodici, jedne veceri, rodila se djevojcica, crnih ociju i vedra lica, kojoj su dali ime Kanita.Njena majka, Umejja, je bila zahvalna Allahu dz.s.sto joj je podario djevojcicu poslije sina Sakira, koji je vec odavno poceo pomagati svom babi u poslu.
Kako je vrijeme prolazilo Kanita je postojala sve bolja i poslusnija, uvijek je pomagala svojim roditeljima, a posebno majci i ako joj je bilo sedam godina. Jednog dana, zamolila je svoju majku da joj dopusti da ide sa njom u obliznju dzamiju da klanja podne namaz. Posto joj je majka veoma srecno odobrila, Kanita ja sa velikom ljubavlju zagrlila svoju majku i nije je htela pustit, kao da je slutila da im je to poslednji zagrljaj.
Kanita je klanjala sa svojom majkom sva srecna i zahvalna Allahu dz.s. sto joj je podario tu blagodat. Taman su htjele izaci iz dzamije, kada su u njoj upali jevreji koji su zivjeli u obliznjem gradu. U rukama su m bile puske, medjutim Kanita se nije bojala jer nije znala sta je to, ali ponasanje tih ljudi je natjeralo njene malehne suze da poteku. Uplakan, pitala je majku: "Ko su oni?" Umejja je tjesila: "Ne boj se kceri, Allah ce nam pomoci". Tada se cuo odjek metka. Kanita je na jedan trenutak zatvorila oci i tada se susrela sa surovom realnoscu jer je Umejja vec lezala na podu mrtva. Od tog dana, Kanita se brinula o starijem bratu Sakiru koji su sa velikom mukom zaradjivali za zivot. U njenim mislima je stalno navirao trenutak, kada je njena majka ostavila njenu ruku praznu i ostala da lezi na podu dzmije. Kanita je cesto razmisljala o tome, i njena jedina zelja je bila da pogine kao sehid, odnosno kao njena majka. Vrijeme je brzo prilazilo i Kanita je postala prava djevojka. Bila je uvijek nasmijana i prema svima se odnosila sa puno postovanja zbog toga su je svi voljeli. U susjednom gradu, u kojem se odavno vodi borba izmedju mislimana i jevreja, Abdullah, Kanitin otac je imao amidzu i neke bliznje rodjake. Muslimanska vojska je slabila i bilo je potrebno puno boraca koji ce pomoci da se unisti neprijatelj. Abdullah cvrsto rijesi da sa puno mislimana iz svog grada podje u dzihad, i ako im se srce slamalo zato sto ostavlja Kanitu i Sakira, jer je znao, da pored toga sto su djetinjstvo proveli bez majke, mladost ce sigurno provesti bez oca. Medjutim, dragi Allah udahne u duse ovo dvojih mladih, da i oni podju u dzihad da pomognu muslimane. Abdullaha je pocela zabrinjavati ova odluka njegove kceri, da sa svojih 18 godina, podje u borbu protiv neprijatela. On je dobro poznavao svoju kcer u dusi i znajuci da nista ne moze promijeniti njenu odluku, dozvoli joj da podje. Kanita je pokazala takvu hrabrost, kakva se rijetko moze naci kod zene. Njeno tijelo je trpjelo bolne i teske udarce? snaga joj je polako nestajala, ali uprkos tome, nijednog trenutka nije prestajala zahvaljivati Uzvisenom Allahu na ovoj blagodati. Njena dowa je ukabuljena? Metak, poput ostrog maca je prostrujao kroz njeno slabasno tijelo koje se srucilo na zemlju. U tom trenu se sjetila majcinih rijeci: "Ne boj se kceri, Allah ce nam pomoci?"Izgovorila sehadet po posljednji put, izdahnula i vratila se svome Gospodaru?
Pripremila sestra safir
Preuzeto iz medresanskih novina "Softa"
annisa.net
Sunday, November 9, 2008
Život u braku
Danas, više nego ikad, život u braku postao je stvarni izazov. Oko nas, muškarci i žene se upoznaju, a zatim napuštaju jedno drugo, u modernom društvu u kojem brkaju slobodu i nedostatak odgovornosti sa ljubavlju i fleksibilnošću.Koliko se žena i muškaraca zaista pripremi da živi kao par, kao porodica? Neki o tome razmišljaju, neki su to već učinili. Čujemo razne priče. nekad nas dirnu očekivanja i nade nekih, nekad nas rastuže bolna iskustva drugih.
Možda se i vi, braćo i sestre, pripremate započeti ovo životno iskustvo braka, poznato kao pola imana. Ili ste pak već počeli dijeliti svoj život s nekim. U tom slučaju, vaša očekivanja su se možda, hvala Bogu, više nego ispunila, ali ponekad su se možda javile i sumnje. Ovo možda nije ono što ste ocekivali..
Braćo i sestre, ništa se ne treba idealizirati. Savršen muž ili savršena supruga postoje samo u vašim snovima. Bog je dao vama, kao što je dao drugima, plemenite osobine i inteligenciju. Bog je dao vama, kao što je dao drugima, greške i nedostatke. Savršenstvo nije dato ni vama niti ijednom ljudskom biću. Nije dovoljno dijeliti istu vjeru, iste principe i iste nade, da bismo bili idealan par.
Koliko je mladih parova bilo u iluziji da će njihov budući život biti harmoničan, kao da je biti musliman dovoljno za uspješan brak? Kao da je njihovo zajedništvo bilo bazirano isključivo na susretanju dva svijeta koje čine isti principi koje poštujemo ili pravila koje primjenjujemo! Ova iluzija, koja je jučer obećavala mali raj na zemlji, danas čini zivot teškom borbom. Koliko ljudi govori o 'principima braka u islamu', a zapravo žive u stvarnosti razorenog, pustog i frustriranog života?
Danas, više nego ikad, život u braku postao je stvarni izazov. Oko nas, muškarci i žene se upoznaju, a zatim napuštaju jedno drugo, u modernom društvu u kojem brkaju slobodu i nedostatak odgovornosti sa ljubavlju i fleksibilnošću. Živjeti kao par nije bez izazova - pripremiti sebe, učiti i stalno se truditi doprijeti do drugog, uz strpljenje, dubinu i nježnost. Iako je tačno da vas principi islama spajaju, ili će vas spajati, morate imate na umu svaki dan da osoba s kojom dijelite život ima vlastitu prošlost, rane, osjetljivost i nade. Naucite slušati, razumjeti, opažati, pratiti.
Živjeti kao par je najveći test: test strpljenja, pažljivosti, sposobnosti da se slušaju neizgovorene riječi, samokontrole, ispravljanja svojih grešaka, zarastanja rana. U svakom od ovih testova, postoje dvije strane.
Nije lahko. Značajan trud mora biti osnovan na najdubljem osjećanju za duhovnost, džihadu, u najjačem smislu rijeci. Džihad ljubavi koji nas podsjeća da moramo paziti na osjećanja.
Osjećanja se održavaju, produbljuju, ukorijenjuju kroz vaše zajedničke izazove i vaše strpljenje. Strpljenje i brižnost kod jednog para, odvest će ih ka svjetlu, ako Bog da. Sjetite se, braćo i sestre, Poslanika (s.a.w.s), koji je bio primjer za svakog, tako pažljiv, tako nježan, tako strpljiv. On nije samo podsjetio Ummet na principe, on nas je prosvijetlio svojim prisustvom, svojim slušanjem i svojom ljubavlju. Prije nego što je postala majka njegove djece, njegova supruga bila je žena, njegov partner, osoba koju je otkrivao svakim danom, osoba koja ga je pratila i koju je pratio; predmet njegove pažnje, dokaz njegove ljubavi.
On je znao značenje tišine, moć dodira, ljepotu pogleda, radost jednog osmijeha, ljubaznost u pažljivosti. Postoje oni koji idealiziraju drugog toliko puno da zapravo nikad ne vide svoje partnere i oni koji napuste jedno drugo prebrzo da bi imali vremena za upoznavanje.
Mi se stalno podsjećamo na principe islama, njegovu dubinu, duhovnost, suštinu. Živjeti kao par, formirati vezu, biti strpljiv u nesreći, voljeti do mjere trpljenja, jeste početak duhovnosti. Jedan izazov, test - daleko od ideala, blizu realnosti.
Sestre i braćo, morate biti spremni da doživite jedan od najljepših testova svog života. To zahtijeva sve od vas - vaše srce, vašu svijest i vaš trud. Put je dug. Morate naučiti zahtijevati, dijeliti, praštati.beskrajno. Od stvari koje su dozvoljene u islamu, razvod je najmrža stvar Bogu. Živjeti kao par je tesko: imajte na umu da je vaša supruga prvo žena, a onda majka vaše djece; imajte na umu da je vaš suprug prvo muškarac, a onda otac vaše djece. Naučite živjeti u paru, unutar svoje porodice.pred Bogom i pred svojom djecom. Ovaj trud rezultirat će osjećanjem zaštite:
One su vaša odjeća i vi ste njihova odjeća. Naučite biti strpljivi, biti njezni, ponuditi oprost, i postići ćete duhovnost zaštićenih, blizinu onih koji su bliski. Vjera tada postaje izvor svjetlosti i 'njegovog ili njenog' prisustva, postaje izvor zaštite; test za vaše srce, energija vaše ljubavi - pola vašeg imana. Molim Allaha da ova ljubav bude škola za vaš trud i svjetlost za vaše strpljenje.
Napisao: Tarik Ramadan
Saturday, November 8, 2008
Prisjeti se sestro..
Neka je sva hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Koji nas uputi na Pravi put i poduči nas onome što nismo znali, a On je Sveznajući, Stvoritelj nebesa i Zemlje, Najmilostiviji.Neka je salavat i selam na Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji je poslan kao milost svim svjetovima, na njegovu porodicu i sve ashabe.
Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Svaki sin Ademov je griješan, a najbolji griješnici su oni koji se kaju."
Čovjek je prirodno slabe volje i duša ga savlada, te biva slabić pred naletom požuda i slasti koje vode u grijeh. Ako primjetiš, draga sestro, od ovih slabosti i vidiš da duša teži grijehu, prisjeti se prije nego li se strovališ u grijeh da te Allah, subhanehu ve te'ala, vidi. Zaista je On Znani i o svemu dobro Obavješten, On sve čuje i sve vidi. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „Zna i ono što kriju i ono što pokazuju." (Prijevod značenja El-Bekara, 77) Čuje tvoj govor, vidi te ma gdje bila, zna tvoje tajne i tvoju javu, jer je On s tobom Svojim znanjem i nadzorom. Zato pazi, da ti ne bude najmanje bitno to što te Allah, 'azze ve dželle, vidi i da ti ne bude beznačajno što te On nadzire. Pazi da ne budeš od onih koji se čuvaju ljudi šta će im reći, a zaboravljaju na Gospodara ljudi. Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: „Oni se kriju od ljudi, ali se ne mogu sakriti od Allaha ..." (Prijevod značenja En-Nisa', 108) Mišljenje stvorenja smatraju velikim, pored sve njihove malenkosti, a to što ih Allah vidi i pored Njegove uzvišenosti, smatraju beznačajnim.
UmmMuhamed
Sunday, October 26, 2008
Saturday, October 25, 2008
Pohvalite svoju hanumu
Ja sam zena koja cezne za pohvalom… Zaista su njene rijeci lahke i kratke….ali je njihov trag u srcu ogroman…Poslanik,salallahu alejhi ve selem,je koristio ovaj metod ponekad sa plemenitim ashabima…I sa njegovim zenama..Zaista pohvala ima veliki dusevni trag.
Muzu moj,dali ce ti naskoditi da izustis te rijeci sa kojim ces me podstaci na dodatnu paznju prema kuci,hrani pa cak i sebi??Kad udjes u kucu i vidis je lijepo sredjenu,lijepog mirisa zasto ne kazes:"Imali ljepse kuce i ljepseg sredjaja,kako je lijepo kad se ovako pazi"…Zatim podignes ruke doveci:"Molim Allaha da mi te sacuva".
Iskreno,dali se sjecas kad sam se tebi uredila,namirisala,kako bi osjetio lijep miris…A ti si se pravio da to ne osjecas,okrenuo si pogled od mene prema onom sto te okupira,za necim od dunjaluckih stvari???Cudno je to muzu moj….
Dali znas da kada bi pogledao u mene sa ljubavnim pogledom zatim to proslijedio sa rijecima pohvale za mene,da ti sa tim stvaras u mom srcu ljubav prema tebi….. Najdrazi moj,dali cu to od tebe ikada cuti……..?????
Tebi muzu moj:Sultan El-`umri .Slob.prevod Umu Muaz)


